osjetna tjelešca, tvorbe na završetcima osjetnih živčanih vlakana koje zamjećuju različite vrste osjeta, npr. dodir, bol, toplinu, hladnoću te duljinu i napetost mišića. Različita su oblika i veličine. Nalaze se u koži i potkožnome tkivu, u dubljim tkivima, uz površine unutarnjih organa (npr. želudac i crijeva), u mišićima i tetivama ili u zglobnim čahurama. Naziv osjetna tjelešca najčešće se rabi za mehanoreceptore (→ osjetila), no ulogu osjetnih tjelešaca mogu imati i slobodni živčani završetci. Nakon podražaja, u osjetnim tjelešcima nastaju električni impulsi koji se potom prenose osjetnim živcima u središnji živčani sustav, gdje nastaje percepcija osjeta. Potraje li podražaj dulje, osjetna tjelešca se na nj prilagode te u središnji živčani sustav šalju sve manje impulsa. Neka se tjelešca prilagode vrlo brzo pa već za nekoliko stotinki sekunde prestaju slati impulse; ona su prikladna za obavještavanje središnjega živčanoga sustava o početku ili o prestanku podražaja. Prilagodba drugih receptora traje mnogo dulje (satima ili danima), pa oni često šalju impulse sve dok podražaj postoji. Receptori za bol (slobodni živčani završetci) vjerojatno se nikada potpuno ne prilagode; ne nestane li uzrok boli, njihova se osjetljivost može povećati (hiperalgezija).
